TINEJDŽERI I ODRASTANJE

Ovih dana često razmišljam da je bolje ponekad stati na loptu, s tim našim tinejdžerima.

Ponekad se pitamo gdje smo pogriješili u odgoju djeteta. Ponekad nam se čini kako se naš svijet drastično promijenio...

Da.

Promjene. Sazrijevanje. Proces. Sve to ide jedno s drugim. I mi koji sazrijevamo cijeli život, pa čak i onda kad mislimo da smo sazrijeli već odavno. Uvijek se sjetim rečenice

JEDAN PO JEDAN PROBLEM!, i onda odmorim, kao da dođe trenutak gdje čovjek shvati da sve ono što nije mogao riješiti u jednom danu, treba ostaviti, daleko iza sebe... Ne odupirati se, već pustiti, da stvari idu svojim tokom, jer u trenutku utjecaja... mi mijenjamo tok i za sebe...

Toliko u životu želimo biti lijepi, zdravi i poželjni. Brige, nas ne vode nigdje! One samo staraju čovjeka, koji se sve više i više izjeda i na kraju........... ipak posustane...

Upravo zato... kad naiđete na problem... udaljite se. Udaljujući se iskazujete ljubav i vjeru u sebe., onda kad se stvari čine izgubljene, onda kada se paravan zatvara, upravo se nova scena u životu otvara.

Život s tinejdžerima ponekad je nepodnošljivo težak. 

Djeca s kojom smo nekoć bili toliko bliski kao da su se preko noći pretvorila u samostalne neznance neovisnih misli, ukusa i vrijednosti. Današnji tinejdžeri odrastaju u popularnoj kulturi koja je nesmiljenija, grublja i nasilnija no ikad, kulturi koja još nikad nije bila toliko materijalistička i usmjerena na seksualnost. 

Ankete provedene na američkim tinejdžerima pokazuju da oko polovina njih ne dobija dovoljno sna tijekom školskog tjedna. Oni u prosjeku spavaju 60 do 90 minuta manje nego što to preporučaju stručnjaci.

Jedan od razloga za pomanjkanje sna u tinejdžera leži u biologiji. Stručnjaci kažu da su tinejdžeri biološki programirani da odlaze na spavanje kasnije i bude se kasnije nego druge dobne skupine. Bez obzira na to, mnoge škole počinju s nastavom vrlo rano, ponekad u sedam ujutro.

Svakodnevni dijalog između djece i roditelja svodi se najčešće na teme o školi, novcu i slobodnom vremenu, dok se vrlo malo govori o osjećajima i problemima koje nas muče. Najveći krivci za takve površne razgovore su manjak slobodnog vremena, televizija i računalo koji, u sve većoj mjeri, okupiraju našu pažnju. A upravo je kvalitetna komunikacija jedna od temeljnih odgojnih metoda kojima djeci pokazujemo ljubav i razumijevanje. Nije istina da djeca ne vole razgovarati s roditeljima, oni to rade ako se osjećaju shvaćenima i poštovanima. S druge strane, ukoliko dijete osjeti da ga je roditelj napao, ponizio ili mu propovijeda, povući će se u sebe i postoji veliki rizik da više neće htjeti razgovarati. Uz povlačenje u sebe, posljedice nekvalitetne komunikacije, mogu biti i manjak samopouzdanja, potiskivanje svojih potreba i osjećaja te laganje ili prešućivanje problema. Komunikacija između roditelja i djece sigurno je najteža u vrijeme puberteta. Tinejdžeri slobodnije i otvorenije reagiraju na određene situacije pa primjerice često svoju ljutnju izražavaju demonstrativnim lupanjem vratima, povišenim tonovima ili pak šutnjom koja može trajati danima, a sve kako bi pokazali da se ne slažu s roditeljima. Roditelji si postavljaju pitanja: "Razgovaramo li dovoljno?", "Kako uopće započeti razgovor?",  "Gdje razgovarati?", "Kako saznati ima li kakvih problema?". I doista postojni niz smjernica kako možemo poboljšati komunikaciju i izgraditi bolji odnos sa svojim djetetom.

Ostavite otvorena vrata. Budite roditelj koji je otvoren za pitanja.
Konkretne problemske situacije:

• Privucite djetetovu pažnju. Tražiti od tinejdžera zadubljenog u igricu da pospremi primjerice krevet, isto je što i govoriti gluhom. Čak i ako podigne pogled ili odgovori da će to uraditi, takva njegova reakcija može biti trenutni refleks. Razmislite, i vi vjerojatoe reagirate slično kada ste zadubljeni u posao.
• Što napraviti? Privucite njegovu pažnju, dotaknite ga. Fizički kontakt, praćen riječima, prekinut će njegovu usredotočenost na igru i dijete će vas doista čuti.
• Budite odlučni. Prisjetite se koliko puta morate ponoviti zahtjev prije nego li ga vaše dijete ispuni npr. “Hoćeš li više smanjiti tu muziku/ ugasiti kompjuter/postaviti stol? Koliko ti puta moram reći”. Tinejdžer obično pomisli “ Samo ti pričaj.. I nastave po svom. Što napraviti? Zahtjev recite mirno, jasno i glasno, nikako u formi pitanja već primjerice “Molim te, utišaj glazbu”.
• Ne tolerirajte odgađanje. Ponavljati djetetu više puta istu naredbu ničemu ne služi, samo učite dijete da ne mora reagirati dok se ne prijeđe o vaš prag tolerancije. Što napraviti? Inzistirajte da zahtjev bude odmah izvršen. Ako je u pitanju pisanje domaće zadaće, recite: “Možeš izaći nakon što napišeš zadaću” I pohvalite dijete svaki puta kada učini napor kako bi udovoljilo vašim zahtjevima.
• Zadržite prisebnost. Pretpostavimo da je dijete dobilo dozvolu da ostane vani do ponoći, ali se vratilo doma u 3h. Da bi ga kaznili, roditelji mu istog trena zabranjuju buduće izlaske. To je tipična reakcija u bijesu. Dijete se usmerava na njegov bijes, buni se, doalzi do svađe.Što napraviti? Ma koliko vam teško bilo, ne reagirajte odmah, sačekajte da vas bijes prođe ili odložite razgovor za naredni dan.

•  Ovo je bilo jedno kratko izlaganje konteplacija o našim dragim tinejdžerima, našoj djeci koja nas u istom danu mogu rastužiti i razvedriti u isto  vrijeme!