PONOĆNA LUTKA

Lijepi oblici,
skrivene želje.
Ljepota u svim njenim oblicima., licima,
Koži...
Odijevanju,
Osobnosti...
Miješanje sedme dimenzije u svijetu koji je izgubio moralne vrijednosti.
Prolazimo kroz svijet u velu magle.,
ne zamjećujemo svijet.
Vidimo ono što razumijemo.
Našu stvarnost.
Sadašnjost.
Nije više važno biti perfektan.
Neda nam se.
Nosimo ono što imamo.,
stvarajući prelijepe oblike za one koji još uvijek žele biti savršeni,
u savršenstvu dimenzije, one., u kojoj oni jesu.
Stihovi razumljivi onima koji jesu,
tu,
sa nama,
na ovoj dimenziji postojanja.
Gledamo svoj rad,
svoju lutku,
koja živi u našoj kreaciji.
Stvaramo za nju kreaciju u kojoj ona živi svoju DESETMINUTNU SREĆU...


I....
Idemo dalje.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

RANJENO DIJETE I JA

Jutro je. Još jedanput čarobno.

Otvaram virtuelni svijet.
Obljetnica Georgesa Meliesa. 

Lijep iluzionistički film jednog inovatora.

Dječji svijet.

Prolaze mi kroz misli, serije ljudi koje poznajem.

Pitam se..."Koliko su oni, još uvijek djeca?"

I prepoznajem djecu u njima...

U njihovom radu, životu, osobinama, dječjoj ljutnji.,

koju iskazuju onda kad netko dodirne žicu njihove dječje rane,

one koja još nije zacjelila, možda od utrobe,

možda od odrastanja.

Netko kaže da stari ljudi postaju djeca,

a ja se pitam da li smo djeca cijeli naš život?

I koliko vrijedi ovaj život ako izgubimo onu dječačku radost bez ikakva smisla?

Radost koja nosi našu prelijepu rozu perspektivu, kroz koju gledamo svijet,

ljepši nego on u biti jest.

Ostanimo djeca, 

ostanimo svoji.

Radimo i mislimo ono što želimo.

Iluzije nisu samo za iluzioniste,

one mogu postati stvarnost.

I još jednom hvala Georgesu Meliesu,

njegov divan rad otvorio je onaj sjaj u mojim očima.

Marguitte Desteresido

3.5.2018.

8:38 a.m.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0