MATEMATIKA UMA

Duša je izmislila državni proračun.

Kruna svih proračuna jedne duše,

nakon svih života,

izračuna,

vaganja,

težine,

muško-ženskih odnosa,

novac kao posrednik,

izračuna svih mogućih kalkulacija,

koji ponekad stoje iza maske darova

ili dobivenih ili danih usluga.

Kalkulacija težine,

s njom i potrošnje namirnica,

velike vrijednosti određenog načina života,

kroz spajanje s vrijednošću ljestvica ljudi,

koji mada podijeljeni u kategorije više-glup, a više-težak,

drže kraljevstvo gluposti rang drušvene ljestvice.

Novac kao materija,

numerološki izračuni,

astrologija,

karte i brojevi,

sve se okreće u krug brojeva.

Ljubavni odnosi,

tko gdje kome šta i koliko.

I na kraju ostaje aforizam:

MOGUĆNOST DA SE MEĐUSOBNO ISKORIŠTAVAMO

NAZIVAMO LJUBAVLJU,

A NEMOGUĆNOST MRŽNJOM

                                                           Autor Marguitte Desteresido
                                                                21.7.2018.  17:56 P.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

UDOVOLJAVANJE? - SVE ČETIRI U ZRAK!

Postoji trenutak kada kažemo da je dosta,
dosta traženja da nekome udovoljimo,
da izdvojimo vrijeme i trud,
da bismo riješili nešto za nekoga.
Po prvi smo puta sebični,
sebični da se izležavamo,
gledamo televiziju,
divimo se našoj životinjici i
pomalo uživamo u neradu nakon radnog dana.
Naime, postoje "mazge" od ljudi,
iskrivljenih lica od bola i od bijesa,
što rade preko granica svojih mogućnosti,
da bi zadovoljili muža koji ionako nikad nije zadovoljan.,
da bi dobile osmjeh djeteta koji je samo potkupljivački,
lažno prijateljstvo koje je samo iz koristoljublja
i razno raznih drugih nijansi sveopćeg šarenila životnog cirkusa.
Upravo počinje ludi francuski film,
palimo najfiniju cigaretu,
najluksuznijim upaljačem,
dok razmišljamo kako se najbolje urediti,
nakon dobrog ručka,
spremamo se odmoriti tijelo,
a s njom i dušu.
Sva su čula namirena.
U slavu Boga, prihvaćamo našu osobnost,
uz lagano pirkanje vjetrića s ventilatora toplog ljetnog dana jednog srpnja.

                                                             Marguitte Desteresido
                                                             21.7.2018., 16:14 P.M.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

KOMUNIKACIJA

Naše najjače točke ponekad su nezamijećene.
Koliko god ih koristimo i što više znamo,
zamijećujemo da uvijek malo znamo.
To je ona glad i svjesnost u saznavanju i učenju.
Kraja nikad nema.
Postajemo pjesnici, onda kada to odlučimo.
Kada kroz pisanu riječ izrazimo ono neizrazivo postupcima,
riječi,
one koje se nisu mogle izgovoriti,
one koje ne bi bile ispravno shvaćene.
Sve to i dalje titra u nama.
Razlike u shvaćanju, mentalitetima, raznim glumama,
a opet na posljetku isti osjećaji u nutrini raznih ljudskih bića,
koja se isto tako osjećaju neshvaćeno.
Prijateljstvo koje nismo imali,
a mislili smo da jesmo,
ono koje nismo znali dati jer su nam misli letile drugim frekvencijama,
prijateljstvo koje imamo, a ne znamo cijeniti na ispravan način.
Komunikacija kao dar,
kao potpora,
kao drug,
mada onaj kojem trebamo naći ispravno mjesto
i usmjeriti ga najboljoj mogućoj putanji za nas.
Otrovne riječi, kao moć i dar komunikacije,
koje uništavaju, umjesto da grade.
Pišemo ispravku.
Ovdje i sada.
Množina u jeziku, označava ljudsku povezanost.
Pitamo se kojem žanru pripadamo,
ljudi koji su teško pisali, poput nas,
Razmišljamo o ljudima koji su isto tako bili usamljenici neshvaćenosti,
prošli kroz povijest,
njihove riječi ostaju zabilježene
i znamo da su postojali ljudi mudre šutnje kroz papir,
onaj koji ostaje netaknut vremenom...

Marguitte Desteresido
8.7.2018.       9:24 a.m.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0

TRENUTAK ŠUTNJE

Postoji trenutak kad zašutimo.
On postaje naš odgovor.
Postaje naš stav.
Postaje dokaz učinjenog.
Postaje naslon razočaranju.
Postaje zid kojim štitimo se od boli.

Teško je znati kad će doći trenutak šutnje.
On ponekad nije ugodan.
Ponekad je ljekovit.
Ponekad je predah situacijama iz kojih ne znamo kako izaći.
I uvijek se sjetim one stare poslovice "Šutnja je zlato."
Nije samo zlato.
Ona je neophodna.
To je najsnažnija obrana od svega.
To je lijek i razmatranje naše nutrine.
Pitamo se "Što nas je toliko zaboljelo?"
Odgovori kreću kroz stvaranje filma.
Tamni dugi hodnici, kriju spilje nježnih razmjena,
kroz otvor svjetlosti koji prikazuje nutrinu ljudskih odnosa.
Najednom, sve naše najnježnije misli,
prikazuju se bez bojazni i srama da će netko ogoljeti našu nutrinu.
Tu, vidimo, ono za čime žudimo.
Kada se pitamo, hoćemo li još mnogo moći izdržati,
osjećamo bol koja polagano ubija naše tijelo i um.
Nalazimo se u trenutku umiranja.
I malo po malo,
kao listić cvijeta koji pupa,
niče novi život,
sa našim poljima crvenih makova,
sa našim snovima u njima,
sa novim dahom i životom.
Ništa nije izgubljeno.,
samo nije vrijedilo truda.
Dobili smo od života jedno vrijeme,
gdje smo živjeli puninu dobra i zla.
Kolo sreće se okreće,
sa njim i životni ciklusi.
Volimo se.
Njegujmo se,
kako fizički, tako i duhovno.
Na male žličice, kao bebi, dajmo si oduška osluškivanju i početku
uzimanja novog života.
Kao da ponovno učimo,
kao da stičemo hrabrost i samopouzdanje u novom svijetu koji nas čeka kod odrastanja.
Od bolnog poroda, preko prvog koraka,
polako se primičemo životu kojeg toliko volimo.
Zato stavimo ruku na srce,
dišimo duboko
i fokusirajmo se na sebe.
Sve ono što je bilo bolno,
nije naše,
ono samo pokazuje ispravan smjer.
Uz povjetarac u rano ljetno jutro,
svježe ideje ulaze kroz naš prozor u svijet...


Marguitte Desteresido
8.7.2018.   8:43 a.m.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0