RANJENO DIJETE I JA

Jutro je. Još jedanput čarobno.

Otvaram virtuelni svijet.
Obljetnica Georgesa Meliesa. 

Lijep iluzionistički film jednog inovatora.

Dječji svijet.

Prolaze mi kroz misli, serije ljudi koje poznajem.

Pitam se..."Koliko su oni, još uvijek djeca?"

I prepoznajem djecu u njima...

U njihovom radu, životu, osobinama, dječjoj ljutnji.,

koju iskazuju onda kad netko dodirne žicu njihove dječje rane,

one koja još nije zacjelila, možda od utrobe,

možda od odrastanja.

Netko kaže da stari ljudi postaju djeca,

a ja se pitam da li smo djeca cijeli naš život?

I koliko vrijedi ovaj život ako izgubimo onu dječačku radost bez ikakva smisla?

Radost koja nosi našu prelijepu rozu perspektivu, kroz koju gledamo svijet,

ljepši nego on u biti jest.

Ostanimo djeca, 

ostanimo svoji.

Radimo i mislimo ono što želimo.

Iluzije nisu samo za iluzioniste,

one mogu postati stvarnost.

I još jednom hvala Georgesu Meliesu,

njegov divan rad otvorio je onaj sjaj u mojim očima.

Marguitte Desteresido

3.5.2018.

8:38 a.m.

google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0