Držim se teorije da bez vlastitog rada u državi nije moguće opstati. Odnosno, činjenica je da ukoliko čovjek ne pokrene vlastiti biznis u ovoj državi nije moguće živjeti.
Radeći za određena poslodavca u različitim dijelovima Hrvatske plaća koja je isplaćena ili
najčešće isplaćena je u iznosu od 300 eura, što je smiješno naspram npr. grada Zagreba gdje je plaća mnogo viša i mislim da ima malo ljudi koji žive od plaće od 400 eura u tom gradu.
Znači, sve je po zakonu, sve je u pravilima svim mogućih unija, građanstvo više ne može obavljati niti jednu djelatnost da ne biva potkrijepljen zakonskim papirom, gdje ga se pita da plaća državi.
Mislim da je 90 posto građanstva pod ovršnim zakonom, gdje jedan običan javni bilježnik,
je odobren da svojevoljno jednim pečatom skida imovinu građanina, malog i sitnog u ovom društvu.
Zato u državi gdje se svakim danom mijenja zakon, gdje je potreban odvjetnik ili pravnik, da bi čovjek znao što mu je činiti, gdje i najbolji knjigovođa ne zna odgovore na pitanja, kako otvoriti obrt, kako otvoriti firmu ili tko u biti može otvoriti društvo i zašto, mislim da nas je ova zemlja dogurala da budemo AMBASADORI SVIJETA U ZNANJU KOJE NETKO TREBA PLATITI.
Živeći u SAD-u bilo bi dovoljno da se pojavimo na određenoj radijskoj emisiji i da nas proglase genijalcem i otvori nam se radno mjesto jer potječemo S OVIH PROSTORA, gdje trebaš biti umjetnik, trgovac, roletar, soboslikar, pravnik, TV voditelj, novinar i da budeš sretan da imaš KROV NAD GLAVOM.
U idućoj seriji postova, objavit ću Hrvatski zakon i prava umjetnika, razmotreći situaciju otvaranja, obrta, firme ili društva u svrhu povezivanja građanstva i što lakšeg življenja, NA OVIM PREKRASNIM PROSTORIMA.
STOP SADA ZNAM!
Nema komentara:
Objavi komentar