PROPER RIDE - by DREAMLOGIC on mixcloud
DREAMLOGIC
Veza između slušanja određenih tipova glazbe i specifičnog ponašanja još uvijek nije dobro istražena. Neki smatraju da glazba oponaša život, te da rap i heavy metal-glazba jednostavno odražavaju otuđenje, beznađe i agresivnost koji prevladavaju u nekim skupinama adolescenata. Teorija društvenog učenja tvrdi da asocijalne, agresivne reakcije pojedinca obično oblikuju rana iskustva s roditeljima i ostalim važnim odraslim osobama. Kad u normalnom okruženju nema tih uzora, djeca ih sama traže negdje drugdje, pa tako glazba, a i ljudi koji je izvode, mogu postati uzori ponašanja; djeca se s njima identificiraju, traže potvrdu i prihvaćanje te osjećaj moći. Teorija o oslobađanju viška energije smatra pak da glazba može poslužiti kao 'ventil' kod teških situacija i opterećenosti, omogućavajući mladima da se bezopasno 'ispušu' i isprazne od osjećaja koji ih muče i frustriraju. Često se kao argument spominje da bi nedruštveno ponašanje bilo mnogo češća pojava da ne postoji ovaj način 'ventiliranja'. Alternativna je sugestija da glazba stvara stanje uzbuđenosti koje se može prenijeti na posljedične situacije u kojima pojedinac može biti predispozicioniran (spremniji) za agresivno ponašanje. Ni jedno od ovih objašnjenja samo za sebe vjerojatno nije dostatno da bi se objasnila veza između glazbe i ponašanja u svakom pojedinom slučaju. Između svakog pojedinca, njegove ili njezine povijesti (djelovanja) u društvu te okolnosti i utjecaja glazbe postoje kompleksne interakcije.
Premda postoji malo čvrstih dokaza koji govore u kojem opsegu glazba izravno utječe na ponašanje usmjereno prema sebi, znamo da glazba može utjecati na naše raspoloženje i neke aspekte našeg ponašanja na načine kojih možda nismo uvijek svjesni.
Glazba se može koristiti u razne svrhe. Neke su na razini pojedinca, druge su neodvojivi dio našega društvenog života. Za pojedinca glazba može biti način emocionalnog izražavanja, ali glazba može promijeniti raspoloženje, izazvati opuštanje, stimulirati i biti izvor ugode.
Glazba se može koristiti i u liječenju. Glazba može zabavljati, biti predmetom estetskog uživanja i pojačavanja utjecaja drugih vidova umjetnosti. Ona može i poticati intelekt kroz slušanje, analizu, kritiku, komponiranje i izvedbu i, za one koji aktivno sudjeluju u muziciranju, ona dodatno usavršava tehničku vještinu. U daljem tekstu bavit ćemo se nekim utjecajima glazbe koja se znanstveno istražuju.
povratak
1. Fiziološke funkcije
U istraživanje fizioloških utjecaja glazbe uloženo je mnogo vremena i napora. Istraživalo se utjecaj na brzinu otkucaja srca, osjetljivost kože, ritam disanja, krvni tlak, napetost mišića, reakcije u motorici i položaju tijela, temperaturu prstiju i perifernih dijelova kože, volumen krvi i grčenje želuca.
Utjecaj glazbe u tim mjerenjima ne pokazuje jasan uzorak. Premda većina studija ukazuje da stimulativna glazba dovodi do jačih reakcija u većini fizioloških mjerenja, to nije baš uvijek slučaj. Slično, smirujuća glazba ne ukazuje uvijek na smanjenje fizioloških reakcija. Razlozi za ove razlike možda su u vezi s različitim postupcima koji su primjenjivali u istraživačkim projektima i s činjenicom da se glazbu ponekad izjednačavalo s liječenjem, medicinskim ili zubarskim, što je možda povlačilo za sobom i povećana očekivanja izazivanja uzbuđenja. U nekim slučajevima, glazba je omogućila konstantno dugotrajno fiziološko uzbuđenje unatoč bolnom liječničkom tretmanu koji se primjenjivao. Učinak smirujuće, polaganije glazbe također se može povećavati u duljem vremenskom razdoblju. Premda slika nije sasvim jasna, sve u svemu, rezultati ispitivanja ukazuju na to da glazba utječe na fiziološko uzbuđivanje u očekivanom smjeru, tj. uzbudljiva glazba povećava uzbuđenje, a lagana djeluje suprotno.
U nedavnom je istraživačkom projektu obavljenom u Velikoj Britaniji došlo do zanimljivog slučaja. To je ispitivanje uključivalo djecu s emocionalnim poteškoćama i poteškoćama u ponašanju, a koja su uobičajeno bila iznimno nemirna i imala su poteškoće u koncentriranju na učenje. U kontrolnoj studiji, Anne Savan pokazala je da su se ponašanje i koncentracija djece poboljšali kada im se za vrijeme lekcija iz znanosti puštala Mozartova glazba. Izmjerene su značajno manje vrijednosti brzine otkucaja srca, krvnog tlaka i temperature. Ona pretpostavlja da je taj učinak postignut jer je glazba povećala proizvodnju endorfina u mozgu koji je snizio krvni tlak. Posljedica je bila manja količina kortikosteroida i adrenalina što je usporilo metabolizam tijela i poboljšalo koordinaciju. Premda biofiziološki procesi u tijelu nisu određeni sasvim točno i pouzdano, neporecivo je pozitivno djelovanje glazbe na djecu.
Odnos između fizioloških mjerenja i aktivnog glazbiranja ilustrirala je jedna studija koja je pokazala da su uzorci brzine otkucaja srca muzičkog terapeuta i klijenta (pacijenta) bili vrlo slični za vrijeme trajanja seanse. Kako se mijenjala glazba, mijenjala se i brzina otkucaja njihovih srca - usklađeno. Još jedna snažna ilustracija utjecaja glazbe na fiziologiju je fenomen nazvan muzikogenička epilepsija (musicogenic epilepsy) kada glazba izazove privremeni gubitak svijesti.
Individualne kognitivne (razumske) reakcije na glazbu mogu prenositi fiziološke reakcije i objasniti neke nepodudarnosti i variranja u rezultatima. Razlike mogu također ovisiti o tome kako često pojedinac sluša glazbu, ima li muzičko obrazovanje, sviđa li mu se glazba koja svira, kako interpretira glazbu, kakve su njegove osobnosti i uobičajene sklonosti da se uzbuđuje. Blizak odnos kognitivnih vidova procesuiranja glazbe i fiziologije vidljiv je u slučajevima gdje glazba može pomoći u procesu buđenja pacijenta iz kome.
2. Motoričke radnje
Većina nas se ponekad zatekne da lupka nogom ili da dobije poriv da ustane i zapleše na neku glazbu koju smatramo posebno stimulativnom. Znanstvena proučavanja ponašanja male djece kada slušaju živahnu glazbu ukazuju da djeca postaju aktivnija i zaključuju da je to 'prirodna' reakcija.
Sportaši priznaju da koriste glazbu u pomaganju kod treninga, ali laboratorijska ispitivanja ne pokazuju konzistentni pozitivni utjecaj glazbe na izvedbu. Ovo je navelo neke znanstvenike da ustvrde da je utjecaj glazbe izravan i da glazba može odvratiti pažnju pojedinca od neke neugode koju osjeća, navodeći ga da se usredotoči na nešto izvan sebe i tako poveća svoju fizičku izdržljivost. Zbog brojnosti različitih faktora koji utječu na reakcije na glazbu na ovom području, pouzdana i valjana su istraživanja vrlo složena, ali odgovarajuće izabrana glazba uz vježbanje i sportsku aktivnost može povećati razinu uživanja i motivacije sudionika čak i ako nema utjecaja na samu njihovu izvedbu.
Osobna iskustva da nam glazba pomaže u opuštanju potvrđuju i rezultati istraživanja koji pokazuju da se slušanjem tihe, umirujuće glazbe može smanjiti napetost mišića.
3. Raspoloženje, uzbuđenje i osjećaji
Općenito, polagana i tiha glazba ima sklonost potaknuti opuštanje i smanjiti nespokoj i nemir, dok stimulativna glazba obično povećava razinu uzbuđenja. Čini se da značajke glazbe koja potiče različito raspoloženje ovise o tri glavne dimenzije na crti zadovoljstvo-nezadovoljstvo, uzbuđenje-neuzbuđenje i dominantnost-podložnost, premda se pokazalo da je vrlo teško točno odrediti koje muzičke strukture izazivaju neko određeno raspoloženje. Postoje neki pokazatelji da se muzičke oznake dura i mola mogu povezati s radošću odnosno tugom, da brži, odsječeniji ritmovi više pobuđuju dostojanstvene i žestoke osjećaje, a tečniji, blaži ritmovi sretne, vesele osjećaje. Određene se reakcije na glazbu, npr. žmarci duž kralježnice, smijeh, suze i 'zastajanje u grlu', mogu povezati s određenim glazbenim strukturama.
Osim ovih prilično općenitih zaključaka, rezultati istraživanja koji se tiču djelovanja određenih tipova glazbe na raspoloženje i osjećaje određenih skupina ljudi vrlo su raznoliki i miješani. Ispitivanja i uspoređivanja razlika između spolova, životne dobi i društvenih slojeva nisu otkrila jasne i precizne uzorke. Neka su ispitivanja pokazala utjecaje formalne izobrazbe ali i prilično različiti tipovi glazbe mogu promijeniti raspoloženje na isti način. Razlog ovome može biti što su individualne karakteristike slušatelja (ispitanika) i njihova prethodna iskustva važni čimbenici.
Svejedno, postoje pokazatelji da glazba može utjecati na naše raspoloženje, osjećaje i fiziološke reakcije bilo da nam se glazba koju slušamo sviđa ili ne. U jednom je ispitivanju omiljena vrsta glazbe (sasvim različitih tipova) smanjila osjećaj napetosti dok su fiziološke reakcije bile izražajnije za vrijeme slušanja uzbudljive glazbe, bez obzira na to da li se ona slušateljima sviđala. Sličan učinak je otkriven kod male djece koja su dobila pismeni zadatak. Premda su uživala pišući uz uzbudljivu glazbu u pozadini, izvedba im je bila bolja kada su slušali tihu i klasičnu glazbu.
Pojedinci mogu vrlo snažno emotivno reagirati na glazbu. Glazba također ima važnu ulogu u prevladavanju snažnih osjećaja. Adolescenti koji izjavljuju da češće imaju osobne probleme, kažu i da češće slušaju glazbu. Sada kada je glazba lako dostupna, čini se da je koristimo da bismo njome izrazili i utjecali na svoje raspoloženje i emocionalne reakcije. Kada su ljudi trebali opisati svoj odnos prema glazbi najčešće se navodila funkcija popravljanja raspoloženja, promjene raspoloženja, spiritualna ili 'transcendentna' uloga i korištenje glazbe kao sredstva podsjećanja.
Trenutna istraživanja na tom području koriste Metodu iskustvenih uzoraka (Experience Sampling Method - ESM). Ova metoda omogućuje pojedincima da bilježe svoje misli i osjećaje u stvarnom životu i svakodnevnim situacijama kroz jednostavne obrasce koje sami mogu popunjavati. Ispitanici sa sobom nose elektroničke dojavljivače koji su povezani s računalom. Kad im se signalizira putem dojavljivača moraju ispuniti obrazac. Preliminarni rezultati pokazuju da ljudi imaju tendenciju slušati glazbu dok nešto rade (opuštaju se ili obavljaju kućanske poslove, idu u kupovinu itd.). Glazba uglavnom pridonosi promjeni raspoloženja i povećava uzbuđenje i pažnju. Učinci su bolji kada ispitanici iskušavaju veći izbor glazbe koju slušaju.
4. Ponašanje
Kao što smo vidjeli, glazba može utjecati na naše ponašanje bez da toga budemo svjesni. U ovom ćemo poglavlju razmotriti primjere utjecaja glazbe na ponašanje u situacijama koje su se tijekom vremena razvile u prirodno nastalom kontekstu. Kasnije ćemo istražiti pokušaje da se pomoću glazbe upravlja ponašanjem drugih ljudi.
Jedan ekstreman primjer djelovanja glazbe na ponašanje odnosi se na promijenjeno stanje svijesti. Glazba je jedna od sastavnica stvaranja stanja nalik na trans, često bitna sastavnica, premda konkretan odnos ovisi o specifičnoj kulturi. Čini se da su ritmički uzorci posebno važni. Bubnjavi ritam, kao i lagana ritmička stimulacija mogu izazvati trzanje mišića i neobične opažajne reakcije. Bubnjanje od 8 do 13 udaraca u sekundi u raznim se kulturama povezuje s pojavom ili može izazvati pojavu netipičnog ponašanja.
Mnogi ljudi slušaju glazbu dok voze i cijene takvu privatnost. Općenito izgleda da glazba povećava koncentraciju, posebno kad je umjereno složena i kad je umjerene jačine. Glazba koja je previše stimulativna pak ometa.
Glazba koju nismo osobno izabrali slušati može imati snažan utjecaj na naše osjećaje i posljedično ponašanje. Ovisno o razini nametnutosti, ona nas može samo iritirati ili snažno ometati. To može dovesti do žalbi, nezakonitih radnji, a ponekad i do nasilja. Uporaba walkmana i slušalica uvelike je smanjila razinu nametljivosti individualnog slušanja glazbe na javnim mjestima, međutim neki ljudi raširenost emitiranja glazbe u dućanima, restoranima i na drugim javnim mjestima još uvijek smatraju nametljivim.
5. Intelektualna stimulacija
Osim što utječe na našu fiziologiju, pokret, raspoloženje i ponašanje, glazba je izvor intelektualne stimulacije. Slušanje glazbe, određivanje njezinih struktura i oblika, analiziranje, učenje o njezinoj povijesti i prirodi u različitim kulturama, učenje sviranja nekog instrumenta ili pjevanja, komponiranja, improviziranje i izvođenje pružaju intelektualni poticaj i izazov. Mnoge od ovih aktivnost ljudi ne izvode sami nego u društvu.
Najnovija istraživanja potvrđuju veliki utjecaj muzike i na bebe. Značaj muzike u prenatalnom stadiju veći je od značaja drugih zvukova. U prošlosti su žene širom svijeta pjevale uspavanke svojim još nerođenim bebama, što su moderna istraživanja ocenila kao značajno jer prve lekcije iz jezika dijete dobija još u maternici. Glas koji pjeva obuhvaća bogatiji spektar frekvencija nego glas koji govori i zato vrši snažniji uticaj. Neki elemeti muzike, posebno visina, boja, intenzitet tona i ritam jesu elementi koji se koriste i pri govoru. Zbog toga muzika priprema sluh, telo i mozak da sluša, prima i proizvodi zvuke govora, tj. da govori. Muziku stoga možemo smatrati predlingvističkim jezikom. Četvoromesečni fetus reagira na veoma specifičan način na muziku: ako ga izložimo glasnoj muzici njegovo će srce kucati ubrzano. U jednom istraživanju u Japanu otkriveno je da su trudnice koje su živjele blizu aerodoroma u Osaki imale manje bebe od proseka. Kronična buka se takođe može povezati sa defektima novorođenčeta.
Neurološki aspekti slušanja muzike
Odgovor ljudskog tijela na muziku je višestruk – muzika utječe na fiziološke procese (npr. puls), na motorne aktivnosti, raspoloženja, emocije i kognitivne procese (pamćenje itd.). Činjenica da muzika ovako višestruko deluje je možda i ključ njene moći. Dok životinje mogu da percipiraju razlike u zvuku, a neke čak i između muzičkih stilova, one nisu u stanju da zapamte obrise melodije i da percipiraju sve efekte muzike u potpunosti. Ipak, i one reagiraju na muziku, što znači da su i neki jednostavniji moždani mehanizmi uključeni u bar neku od reakcija na muziku.
Hipotalamus
Veća jezgrasta masa međumozga naziva se "talamus". Ova oblast ima poseban značaj kao priključna stanica za optičke i akustičke moždane puteve, a istovremeno predstavlja mesto za prikupljanje i prebacivanje svih nadražaja koji pritiču u koru velikog mozga. Kada je ispod (grčki: hypo) talamusa otkrivena jedna posebno važna oblast, tada je utvrđen i naziv "hipotalamus". Kako su napredovale mogućnosti istraživanja centralnog nervnog sistema, zanimanje za hipotalamus je sve više raslo, i to ne bez razloga. Tri otkrića daju hipotalamusu veliku važnost:
1) Vegetativni nervni sistem nije potpuno autonoman – njime upravlja hipotalamus
2) Glavni kontrolor hormonalne ravnoteže nije hipofiza već hipotalamus
3) Hipotalamus je centar emotivnog života
Preko vegetativnog nervnog sistena hipotalamus dijeluje na sve ćelije organizma, a preko hipofize na sve žlijezde sa unutrašnjim lučenjem. Na taj način on regulira promet životne energije: bioelektričnu struju i hranljive materije.
Najvažnija žlijezda sa unutrašnjim lučenjem je hipofiza, koja se nalazi u samom centru lubanje. Od prisutnosti njenih hormona zavisi mnogo toga: rast i oblik organizma, seksualna aktivnost, plodnost i normalan razvoj ploda, antistresna aktivnost i normalan razvoj i rad ostalih žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Međutim, ona ne luči samostalno potrebne hormone, nego njen rad u potpunosti zavisi od hipotalamusa. Oni su u dvostrukoj vezi: direktnim, nervnim putem i indirektno, preko krvotoka. Agensi hipotalamusa određuju koje će hormone hipofiza ispuštati u krv i u kojoj količini.
Delujući direktno na hipotalamus, muzika deluje i na sve ove procese, jer je hipotalamus posebno osjetljiv na muziku kao centar za osjećaje.
Muzika i osećaji
Muzika se često naziva jezikom ljudskih emocija. Kroz nju se lako izražavaju osećaji kompozitora i izvođača, ali ona može i da izazove ili produbi osećaje i raspoloženja slušaoca.
Zbog toga je malo TV i radio reklama koje nemaju muzičku pratnju. Cilj većine reklama je da kupovina postane emocionalna, a ne logična akcija. Često riječi i nemaju mnogo smisla, ali uz odgovarajuću muziku i slike u pozadini, reklama će djelovati na emocije slušaoca. Po mišljenju autora Šoena i Kuka "muzika je najrazgovjetniji, najartikuliraniji jezik nesvijesnog... Muzički sadrzaj je najjači čulni stimulans za koji se zna... ona djeluje na naše emocionalne sposobnosti jače i brže nego proizvod bilo koje druge aktivnosti."*
Ritam
Ritam predstavlja primarnu komponentu muzike. Za razliku od melodije, koja ne može opstati bez ritma, moguće je da postoji muzika koja sadrži ritam, ali ne sadrži melodiju. Ritam predstavlja simetrični raspored, pravilno pulsiranje naglašenih i nenaglašenih dijelova neke cjeline ili toka u vremenu (u muzici, u stihu, u fizici – frekvencija, biološki ritam...)
| Naše tijelo ima niz unutrašnjih ritmova, koji mogu da se mijenjaju muzikom koju slušamo. Muzički ritam može da utječe na krvni pritisak, varenje, širenje zjenica, moždanu aktivnost,stvaranje hormona, puls, disanje i električne impulse kože. |
Od osnovnih elemenata muzike (melodija, ritam, harmonija) ritam najviše deluje na slušaoca. Naše telo ima niz unutrašnjih ritmova, koji mogu da se mijenjaju muzikom koju slušamo. Muzički ritam može da utječe na krvni pritisak, varenje, širenje zenica, moždanu aktivnost, stvaranje hormona, puls, disanje i električne impulse kože.
Na primjer, u toku jednog minuta naše srce otkuca oko 60 do 90 puta, a u većini kompozicija rok muzike ritam je oko 3 puta brži, između 180 i 250 otkucaja. Kada slušamo takvu muziku i naše srce počinje da radi ubrzano.
"Tempo pokreta mijenja se sa tempom muzike, kao da muzika odlučuje o brzini pokreta.
Vidjeli smo da muzika može snažno da utječe na naša osjećaje i raspoloženja, a na taj način i da posredno pokreće naše odluke. Slušanje muzike koja je previše glasna, koja obiluje brzim ritmovima i ritmičkim obrascima koji se neprekidno ponavljaju, ima hipnotički efekt i onesposobljava nas da donosimo racionalne odluke. Takva muzika nepovoljno deluje na rad srca i remeti rad žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. Već to su sasvim dovoljni razlozi da nas pokrenu da razmišljamo o karakteru zvukova kojima se svakodnevno okružujemo i da potražimo muziku koja će prijati kako našem osobnom ukusu tako i našem srcu i našem tijelu – muziku koja će podstići naše umne i emotivne snage u pravcu pozitivnog razvoja.
Evo nekoliko izrazito pozivnih mixeva u kojima možete uživati
LITERATURA:
Durant, Will, Um caruje – životi i mišljenja velikih filosofa, Bajka, Niš, 2002.
Guyton, Artur; Hall, John, Medicinska fiziologija, IX, Savremena administracija, Beograd, 1999.
Radović, Branka; Pejović, Mirko, Muzika i depresija, Savremena administracija, Beograd, 1997.
