Gledam živote ljudi koji me okružuju.
Dok se lagano raspršavaju korijeni mojih korijena,
razaznajem djeliće istine ljudi oko sebe.
Sve su to strašna saznanja.
Istine, koja do sada je bila prekrivena velom magle.
Teatar ljudske gluposti pomješan sa tragedijom promašenog života.
Od pokušaja do znanja istinskog življenja veliki su koraci.
Tuga kao posljedica otvaranja očiju.
Stvari, događaji i ljudi nisu više isti kao i ranije.
Preobrazba je uzela maha u čišćenju vela poveza naših očiju.
Korjenita promjena kao pravac promjene načina viđenja stvari.
Boje i oblici, blještavi predmeti i lažni osmjesi,
ustupili su mjesto duhu u potrazi za istinskom srećom.
Okrhnuti lak na noktima, ustupio je mjesto prirodnoj ljepoti oblika.
Bol u grudima, dobila je ime emocije koju je pokušavala izvikati.
Najednom....
Ona nestaje.
Započinje promjena.
Dok suza pada niz lice, shvaćamo da je još dugačak put ispred nas.
Negdje sredinom puta,
čekaju nas već livade u cvatu.
Poslije blata, treba još proći put od pustoši,
na sredini puta izvire miris i svjetlost,
bijele marame pružaju nam oslonac,
od bure koja ruši sve oko sebe.
Primičemo se polako.
Osjećamo sad svoje korijene.
Oni su nakon raspada,
postali dio nas.
Marguitte Desteresido
25.siječanj 2018. 8:11 a.m.
google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0
