Nedostatak vremena za vlastito dijete, u ranim fazama djetinjstva uzrokuje osjećaj odbačenosti i nemara, koje dijete duboko proživljava. Ono odrasta. Postaje prazno u segmentu osjećaja i počinje živjeti jedan animalan (životinjski) način života u vlastitom odnosu.
Trka za novcem, izbjegavanje komunikacije u partnerskom odnosu, navodni nedostatak vremena za razgovor s partnerom, kao i ne posvećivanje pažnje djeci u odrastanju, čini takvu zajednicu potpuno bolesnom gdje dijete doživljava osjećaj odbačenosti i prepuštenosti samome sebi. Tijekom odrastanja u jednoj takvoj zajednici, individua se razvija u biće koje nije spoznalo istinsku ljubav između muškarca i žene. Ono prolazi kroz spektar tjelesnog svijeta, koristeći tijela u zadovoljavanju životinjskog nagona, koristi ljude da bi zadovoljilo ostale potrebe, kako kuće, tako i svih pripadajućih stvari u materijalnom svijetu. Ne spoznajući istinsku ljubav, prvobitno majke,potom i oca, dijete doživljava gomilanje stvari i materijalan svijet kao jedinu moguću alternativu,ispunjavajući prazninu osjećaja u bunaru koji se više nikad ne može napuniti.
Individua potom osnuje zajednicu (ponovno radi koristi jer ništa drugo nije naučila). U toj zajednici postupa ponavljajući obrasce svojih roditelja, kako dobre tako i one loše. Začarani krug se ponavlja dokle god ne naleti na spoznaju koja može doći u obliku osobe ili situacije. Materijalan krah doživljava kao gubitak života ili promašenost u životu. Neki se ljudi nikada ne probude,malo ih je onih koji se priupitaju zašto su to doživjeli i kako i od čega treba započeti da bi se stvorile nove osnove.
Osjećajna praznina je uzrok svih manifestacija u partnerskom odnosu. Pitanje je:
"Hoće li se neki ljudi probuditi ili propasti i zauvijek zaspati?"
Korištenje ljudi da bi se osigurala određena materijalna dobit nikad nije bio put ka sreći, niti za one ljude koji su to prakticirali. U principu su zauvijek ostali nesretni. Ne osvrćući se na odrastanje i propuste vlastitih roditelja u trenutku kada su imali priliku da to isprave u vlastitom životu.Prosto je interesantno što navodi druge ljude da trpe u takvoj zajednici. Trka za novcem i veliki strah od gubitka i onog malog što su stekli navodi ih da ostanu u tim paradoksalnim zajednicama,dok ne počnu manifestirati debljinu radi odbačenosti partnera, bolest kao odgovor na nakrcanost problema iz kojih ne znaju kako izaći i nemogućnosti da kažu "NE - SADA JE DOSTA!". Često izgovore tu rečenicu, onda kada prebole bolest, mada ulaze u još dublju negativnu energiju,koja se zove OSVETA. I tako se oni i dalje vrte u HRČKOVOM KOTAČU, prepričavajući
ostatku svijeta kako je njihov život bio nemoguć i kako su napokon našli izlaz ............... U OSVETI., to, naravno nikada i ne spominju.
Pravi je izlaz samo onaj, gdje nam spoznaja ukazuje na propuste koje smo učinili mi sami, što smo sve dozvolili u određenom odnosu. Često spoznamo da to uopće nije bilo potrebno, da mučimo sebe same svo to dragocjeno vrijeme i do te mjere. Neki ljudi ostaju isti, sve do kraja njihova postojanja, a na nama je da naš život učinimo potpunijim i harmoničnim.Svi smo mi kovači vlastite sreće, a ljudi koje susrećemo su tu da nam to i ukažu. Svaka osoba nosi pouku i lekciju koju trebamo savladati do kraja da bismo pronašli put ka našoj istinskoj biti.
Marguitte Desteresido
google.com, pub-6797546459868989, DIRECT, f08c47fec0942fa0
